Prema najnovijim konceptima, kratki peptidi, kao specificna tkiva, regulišu izražavanje (aktivnost) gena. Oni se povezuju sa strogo definisanim promouternima (početnima) delovima odgovarajućih gena, što inicira odmotavanje DNK molekula i očitavanje sa njih informacija.
Nedostatak peptida, koji nastaje sa godinama i bolešću, značajno ubrzava propadanje tkiva i starenje. Činjenica je da, adekvatno funkcionisanje ćelija i tkiva zahteva odgovarajuće količine peptida, koji, zauzvrat, podržavaju rad gena u optimalnom režimu. Peptidi, rade u, za njih, specificnim ćelijama, u kojima se, takode, sintetišu. Zato, pri patologiji i starenju poremećuje se rad ćelija, usled čega se narušava reprodukcija peptida, a nakon toga, po drugi put, ponovo se narušava funkcija ćelija. Degeneracija tkiva napreduje, što se, na kraju manifestuje klinički.